kaktusi (lat. cactus < grč. ϰάϰτος: bodljikava trava) (Cactaceae), porodica s približno 180 rodova i više od 2200 vrsta trajnih, mesnatih, sočnih (sukulentnih) biljaka. Kao vrlo važne biljke neotropisa (→ florna carstva), rašireni su u pustinjama i polupustinjama, rjeđe u tropskim šumama Amerike. Samo su neke vrste roda Rhipsalis raširene i u paleotropisu, npr. Rhipsalis cassutha u šumama istočne Afrike, na Madagaskaru i Šri Lanki. Kaktusi rastu pretežno na tlu, neki na stijenama, rjeđe (Epiphyllum, Rhipsalis, Schlumbergera) kao epifiti na drugim biljkama ili kao penjačice. Prilagođeni su za život u najsušim dijelovima Zemlje, s iznimno malo oborina i dnevnim temperaturama koje na razini tla dosežu 45 do 70 °C. Uspijevaju čak i u pustinji Atacami (sjeverni Čile), području s najmanje vode na planetu. Posjeduju niz morfološko-anatomskih i fizioloških prilagodbi koje smanjuju gubitak vode u uvjetima suhe klime. Imaju odebljalu, stupastu, uzdužno rebrastu (npr. Cereus), kuglastu i čvorasto-člankovitu (npr. Mammillaria) ili pak plosnatu stabljiku s ograncima nalik na debele mesnate listove (Opuntia). Umjesto normalnih listova stabljika nosi trnove (preobraženi listovi), često čuperke trnova tzv. glohidije (preobraženi pazušni ogranci i zametci listova), a u nekih je vrsta stabljika prekrivena tankim čekinjama nalik na kosu (npr. Cephalocereus senilis). Rijetko su bez trnja, npr. Rhipsalidopsis gaertneri (Schlumbergera gaertneri). Samo rodovi Pereskia i Pereskiopsis imaju razvijene normalne zelene listove, što služe asimilaciji, dok je u ostalih kaktusa, bez pravih listova, osnovne fotosintetske funkcije preuzela sukulentna stabljika, katkad s kladodijima (→ filokladij). Zbog kuglasta, valjkasta i slična oblika površina je tijela u odnosu na volumen razmjerno malena, puči (→ list) su udubljene u kožnom tkivu stabljike, pa je smanjen gubitak vode transpiracijom, a u stanicama su velike vakuole.
Prema načinu asimilacije ugljikova dioksida, kaktusi pripadaju posebnoj skupini tzv. CAM-biljaka (akronim od engl. crassulacean acid metabolism: tustički kiseli metabolizam) nazvanoj prema biljnoj porodici tustika (Crassulaceae) u kojih je najprije otkrivena. One, za razliku od drugih (C3 i C4) biljaka (→ fotosinteza), primaju CO2 noću, kada je temperatura zraka niža, relativna vlažnost zraka veća, a puči su otvorene, dok su danju, za vrijeme suhe žege, zatvorene pa sprječavaju transpiraciju. Noću se ugljikov dioksid ugrađuje u organske spojeve kiselih svojstava (organske kiseline), a danju, tijekom fotosinteze, organski spojevi oslobađaju CO2 koji ulazi u Calvin-Bensonov ciklus. Neke komercijalno važne vrste, poput ananasa, agave i nekih orhideja, također posjeduju sličan mehanizam povećanja koncentracije CO2.
U svojem tijelu sadržavaju velik udjel vode, a s obzirom na smještaj vodnoga tkiva u primarnom parenhimu ubrajaju se u stabljične sukulente. Po svojim osebujnim prilagodbama na sušu, kaktusi pripadaju skupini hemikserofita (→ kserofiti), tj. biljaka koje u povoljnom razdoblju, kada padne kiša, skupljaju velike zalihe vode u svojem tijelu, pa je poslije za sušna razdoblja »štedljivo« troše. Neke vrste, npr. divovski kaktusi Carnegiea gigantea iz Arizone, jugoistočne Kalifornije i Meksika i Pachycereus pringlei iz Meksika, narastu i do približno 20 m, a njihovo mnogobrojno plitko korijenje proteže se do 30 m od matične biljke. Kada padne i mala količina kiše koja ne prodire duboko, mogu crpsti vodu iz najgornjega sloja tla. U svojem tijelu mogu spremiti do 3000 L vode, što je više od 90% svježe mase njihova tijela. Kaktusi mogu bez štete podnijeti gubitak do 70% skupljene vode. Ako obamru stariji ogranci, na račun njihove preostale vode razvijaju se mladi ogranci. Kaktusi se odlikuju većinom velikim sjedećim dvospolnim cvjetovima koji imaju mnogočlano, pravilno (aktinomorfno) ocvijeće lijepih boja, mnogo prašnika i podraslu plodnicu od mnogo plodnih listova. Nerijetko se cvjetovi otvaraju ujutro s prvim zrakama sunca, a uvenu do večeri istoga dana. U nekih se pak cvjetovi otvaraju u sumrak i cvatu samo jednu noć. Takva je npr. vrsta kraljica noći (Selenicereus grandiflorus) podrijetlom s Jamajke, Kube, Haitija i iz Meksika. Često se uzgaja u staklenicima, npr. i u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.
U povoljnim vremenskim uvjetima ove su biljke kadre procvasti i zatvoriti spolni ciklus razmnožavanja u vrlo kratku razdoblju. Kaktusov je plod boba koja se, od nekih vrsta, rabi kao slatko sočno voće. U Americi su osobito cijenjeni plodovi vrste Hylocereus trigonus, nekih vrsta rodova Stenocereus (Lemaireocereus), Cereus, Epiphyllum (Phyllicactus), Opuntia i dr. Zapadnoindijska opuncija (Opuntia ficus-indica) ima sočne, ukusne plodove oblika i veličine pitome smokve, uzgaja se u mnogim toplim područjima Zemlje, a raste podivljala u nas u južnom primorju. Vrsta Lophophora williamsii (Anhalonium williamsii) halucinogena je biljka koju su indijanski narodi rabili pri religijskim obredima (→ pejotl; meskalin).
Kaktusi se zbog egzotičnih oblika, lijepih cvjetova, sporoga rasta i skromnih potreba mnogo uzgajaju u staklenicima i kao omiljele sobne biljke. Specifična građa habitusa kaktusa katkad se naziva kaktejskim ili kaktusoidnim, pa se ovaj termin rabi pri opisivanju i drugih kserofitskih i sukulentnih biljaka, npr. sličnost u građi s pravim kaktusima postignuta je konvergentnom evolucijom u predstavnika porodica mlječika (Euphorbiaceae), svilenica (Asclepiadaceae), Didiereaceae i dr.
